Završni koncert Zagrebačkog glazbenog proljeća
Egmont uvertira op. 84 je djelo nadahnuto istoimenom dramom J. W. von Goethea o plemiću Egmontu koji je za slobodu svoga naroda od španjolske tiranije spreman žrtvovati čak i svoj život. Beethoven je, kao i njegov junak Egmont, plemić duha, moralan i moćan pobjednik nad svakom vrstom tiranije. Slično je nadahnuće i slavne skladateljeve treće simfonije – Eroice. Uvertira započinje snažnim akordom na koji skladatelj nadovezuje motiv sličan pompoznoj španjolskoj sarabandi, koji se u varijacijama ponavlja kroz cijelo djelo. Finale uvertire je iznimna, glazbena pobjeda duha pravde.
Raskošan i monumentalan, Koncert za orgulje Memento hrvatskog skladateljskog majstora Stjepana Šuleka, pravo je glazbeno slavljenje tri majstora orgulja. Maestro Šulek, strastveno nadahnut velikanima barokne glazbe u svom Koncertu za orgulje sugestivno citira glazbeni motiv B-A-C-H, a i sama struktura njegove skladbe vrlo je motorična, ritmična i neobarokno prepoznatljiva, zadivljujuće zvukovno raskošna od samog moćnog početka. Takav je cjelokupni opus maestra Šuleka, čuva glazbene elemente prošlih vremena i dalje ih zvukovno razvija, estetski humanizira čovjeka. Stjepan Šulek je svoje remek-djelo za orgulje, nastalo 1974. godine, posvetio još jednom hrvatskom glazbenom velikanu, orguljaškom majstoru i akademiku, profesoru Anđelku Klobučaru, koji je ovu virtuoznu skladbu praizveo u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 24. lipnja 1975. godine uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem samog skladatelja, maestra Stjepana Šuleka.
Na završnom koncertu Zagrebačkog glazbenog proljeća ovaj će koncert uz Zagrebačku filharmoniju i šefa dirigenta Dawida Runtza, izvesti još jedan velikan, istaknut koncertni orguljaš Vincent Dubois. Dubois je poznati i nagrađivan francuski orguljaš, pedagog i solist uz vodeće svjetske orkestre. Od 2016. godine titularni je orguljaš katedrale Notre-Dame de Paris, a od 2023. godine profesor orgulja na Musikhochschule u Saarbrϋckenu.
Snažan i revolucionaran duh Ludwiga van Beethovena udario je uvjerljiv pečat na svaku njegovu skladbu. Tako njegovom 7. simfonijom u A-duru vlada ritam. Čitavo markantno djelo obilježeno je novim, dinamički pojačanim i ritmičkim elementima pa čak i drugi stavak - prekrasna sjetna koračnica. Po Wagneru 7. simfonija je „Apoteoza plesa“, očitovanje živosti i radosti. Djelo je skladano 1811.-1812. godine, vrlo je markantno i oduševljavajuće – kada bi mu birali podnaslov simfoniju bi mogli nazvati Proljetnom, baš u duhu Zagrebačkog glazbenog proljeća.
