17. svibnja, maestro Lawrence Foster i Zagrebačka filharmonija.
Orkestralna suita Appalchian spring pravi je odraz uvjerenja kojem je skladatelj Aaron Copland posvetio cjelokupno stvaralaštvo, a taj moto glasi – učiniti glazbu razumljivom svakom čovjeku. Već je skladateljev balet Appalachian spring postigao zapažen uspjeh, a istoimenom suitom skladanom 1945. godine, maestro Copland svrstan je među najslavnije skladatelje 20. stoljeća. Ovim je djelom osvojio i prestižnu „Pulitzerovu nagradu za glazbu“ 1945. godine. Ovom skladbom nazvanom po stihu iz pjesme H. Cranea, Copland dirljivo i toplo progovara o životu doseljenika na američki kontinent, citira folklorne napjeve mnogih europskih naroda i njihove ritmički raznolike plesove. Suitu Appalachian spring praizvela je Njujorška Filharmonija 1945. godine, a večeras ćemo je čuti u interpretaciji Zagrebačke Filharmonije i maestra Lawrence Fostera, umjetnika svjetskog glasa koji je dirigentsku karijeru započeo s 18 godina u San Franciscu. Velik je broj orkestara u kojima je bio šef-dirigent, umjetnički voditelj ili gostujući dirigent (između ostalih Kraljevska Filharmonija-London, Balet-San Francisco, Duisburg Philharmonie, Houston Philharmonics...). Na mjestu šefa dirigenta Opere u Monte Carlu naslijedio je Lovru von Matačića. Dobitnik je mnogih diskografskih priznanja, a i nagrada za umjetničko djelovanje. Od 2019. godine je šef-dirigent Simfonijskog Orkestra Poljskog Nacionalnog Radija – Katowice.
Koncert za violončelo i orkestar prava je Holywoodska glazbena fantazija. Maestro Korngold, sjajan bečki student, postao je jedan od vodećih skladatelja studija Warner Bros, a svoju je filmsku glazbu nazivao – operama bez pjevanja. Umjetnik je nagrađen s četiri nagrade Oscar za filmsku glazbu. Nepogrešiv talent Korngolda za praćenje filmske radnje vidljiv je u ovom koncertu koji je glazbena pratnja za film Deception s Bette Davis u glavnoj ulozi. Korngold je glazbom sjajno popratio radnju filma koja se bavi ljubavnim trokutom glazbenika. Ovaj strastven, monumentalan i romantičan koncert za potrebe filma praizvela je Eleanor Aller, a večeras ćemo ga slušati u interpretaciji australskog violončelista Guillaume Wanga. Rođen je u Brisbaneu, glazbenu poduku započinje s tri godine, a svoje studije dovršava na Pariškom Konzervatoriju s velikim pohvalama. Kao solist uz orkestar debitira s 15 godina, a dobitnik je mnogih nagrada na natjecanjima uključujući i prvu nagradu na Violončelističkom natjecanju Antonio Janigro 2020. godine u Zagrebu. Svira na cijenjenom instrumentu Bofila iz 1754. godine.
Šesta simfonija skladateljskog majstora Ludwiga van Beethovena po mnogočemu je puno intimnija skladba od mnogih drugih u njegovom opusu. Skladatelj nam opisuje stanje svoje duše impresionirane prirodom, njenim mijenama i suživotu čovjeka s prirodnim elementima. Beethoven je bio sljedbenik romantičarskog – u smislu Rouseauove misli – povratka narodnim običajima, doživljavanju zbivanja u prirodi, što svakako vidimo i u skladateljevu pismu Theresi Malfatti iz 1810. godine u kojem piše: „Toliko sam sretan što se mogu kretati među grmljem, u šumama, oko mene drveće, bilje, stijene; nitko ne može prirodu voljeti poput mene. Šume, drveće, stijene bude u čovjeku onaj odjek koji mu je potreban.“ Skladatelj se u ovoj vedroj, simfonijskoj pastorali ne udaljava od čovjeka, on vrlo prepoznatljivo citira dva napjeva Gradišćanskih Hrvata u dva stavka svoje skladbe, čujemo i majstorski orkestrirane odjeke melodija sa seoskih zabava. Svakako je vrijedno navesti naslove stavaka u prijevodu dr.sc. Viktora Žmegača :
Svaka prirodna pojava živi na stranicama ove partiture, a umijeće velikog bečkog majstora bilo je nadahnuće mnogim skladateljima programne glazbe romantizma. Pastoralnu simfoniju Ludwig van Beethoven skladao je 1807./08. godine.
