Zadivljujuća i monumentalna, 2. simfonija Gustava Mahlera već nas svojim podnaslovom Uskrsnuće uvodi u glazbeni užitak koji ćemo iskusiti. Veličanstvena simfonija, pravo slavljenje općeljudskih vrijednosti, praizvedena je u Berlinu u izvedbi Berlinske filharmonije pod ravnanjem samog skladatelja. Ovaj jedinstveni glazbeni doživljaj skladan rukom bečkog genija svakako je nadahnuće svakom od nas da se, kao i maestro Mahler, suočimo s univerzalnim problemima čovječanstva. U prva tri stavka skladatelj je „čvrsto“ na zemlji, dramatično ozbiljan u prvom stavku, rasplesan u Ländleru drugog stavka i živahan, pomalo čak i ironičan u Scherzu, koji zvukovno podsjeća na koračnicu. U prva tri stavka Mahler je opojan i snažan, pjeva o osnovnim ljudskim osjećajima. U četvrtom stavku slijedi drugi svijet – „Urlicht“ (Prasvjetlo), kako ga Mahler naziva. Eteričan i dirljiv stavak u kojem se orkestru pridružuju solistice (sopran i mezzosopran), pjevajući na stihove F. G. Klopstocka, klasika duhovnog pjesništva 18. stoljeća, uz divan solo prve violine. Mahler nam upravo ovakvim glazbenim zaokretom - bogatim, spokojnim i misaonim ugođajem „Prasvjetla“ otkriva sebe, čovjeka koji je duboko dirnut odlaskom svog dobrog prijatelja s ovoga svijeta i posvećuje mu neponovljiv i osoban glazbeni oproštaj. Slijedi poslijednji stavak, pravo „Uskrsnuće“ , skladateljevo glazbeno očitovanje o uvjerenju u pravi smisao života. Mahler nije nužno na tlu nabožne tematike, no veličanstvenost i vjera u u uskrsnuće ljudske osobe svakako ga je vodila u skladanju ovakvog remek-djela koje slavi ljudskost i dobrotu. U petom stavku, pravoj simfoniji u malom (po skladateljevim riječima), Zagrebačkoj filharmoniji, maestru Dawidu Runtzu i solisticama pridružit će se fanfare puhača, orgulje i zbor duge tradicije, akademski zbor Ivan Goran Kovačić.