Petak, 27.09.2024.
DAWID RUNTZ,dirigent
BENJAMIN SCHMID, violina
W. A. Mozart: Figarov pir, uvertira iz opere
A. Schönberg: Koncert za violin, op. 36
G. Mahler: Simfonija br. 5
Zagrebačka filharmonija otvara novu koncertnu sezonu 27. rujna u Crvenom ciklusu.
Pod ravnanjem šefa dirigenta, maestra Dawida Runtza očekuje nas prekrasan program te nastup austrijskog violinista Benjamina Schmida.
O programu:
Beskrajno lepršava i radosna – Uvertira operi Figarov pir vedar je pozdrav životnim radostima. Ova blještava uvertira sjajan je uvod u jednu od najslavnijih opera u glazbenoj povijesti i izvanredan primjer skladateljeva glazbenog genija koji je komičnu narav opere pretočio u uvertiru koja je virtuozna glazbena šala. Tako uvertira i započinje – tiho, užurbano, šapćući – kao beskrajno duhovit Mozartov glazbeni uvod u ljubavne zavrzlame, spletke i zabune sa sretnim završetkom. Djelo je od davnine na koncertnom repertoaru kao zasebna skladba a po predaji, sam je veliki Wolfgang Amadeus Mozart svirao čembalo i dirigirao na praizvedbi opere u Bečkom Burgtheatru 1786. godine.
Izrazita stvaralačka fantazija začetnika dodekafonije Arnolda Schönberga snažno dolazi do izražaja baš u njegovu Koncertu za violinu op. 36. Ovo istaknuto djelo majstorovog dodekafonijskog razdoblja iznenađuje baš spojem zvukovnih noviteta s vrlo tradicionalnim, ekspresivnim zvukom violine. Solističku dionicu violine Schönberg vrlo umješno integrira u zvukovnu sliku i pratnju orkestra dajući solistu veliku ekspresivnu slobodu u bogatim „cadenzama“. Skladateljeva namjera je slušatelja izložiti stanovitoj zvukovnoj „oporosti“ koja naizgled nema s tradicionalnim poimanjem harmonije i estetike; on briljantno i sadržajno rabi sve tehničke mogućnosti violine tako da je solist pred velikim izazovom. Schönberg i orkestralnu pratnju sklada po načelu dodekafonije – savršeno organiziranog sistema 12 tonova koji su određeni brojevima i ponavljaju se. Bogatstvo ovakvom sistemu daje ritam – dohvaćajući nam beskompromisnu vrijednost ove glazbe. Ovu jedinstvenu, vizionarsku i kompleksnu skladbu slušat ćemo u izvedbi Benjamina Schmida, izuzetnog Austrijskog violinista kojeg kritičari diljem svijeta nazivaju „The Complete Violinist“. Nema epohe i stila kojeg se svojom bogatom koncertnom, pedagoškom i diskografskom djelatnošću nije dotaknuo. Posebno su zapaženi TV prijenosi uživo uz Bečku Filharmoniju i sa Salzburg Festivala uz mo. Ozawu i Gergieva. Profesor i mentor je na Mozarteumu u Salzburgu a najčešće koncertira na violini A. Stradivarija iz 1718. godine.
Duboko misaona i moćna, 5. simfonija Gustava Mahlera, gotovo je proročansko djelo – ona je skladateljev oproštaj s lagodnim, bezbrižnim, pomalo dekadentnim glazbenim životom. Mahler iskreno i duboko naslućuje velike promjene u glazbenom izričaju – nagovještava ih već u prvim taktovima simfonije, u cijelom sugestivnom prvom stavku Žalobnoj koračnici. Prvi stavak simfonije je doista „sudbinski“ – uzvišen i znakovit signal u limenim puhačima prožima svojom moći cijeli prvi stavak (glazbeno bi ga mogli povezati s odrješitim početkom 5. simfonije još jednog Bečkog velikana – Ludwig van Beethovena). No vremena bezbrižnosti, raspjevanosti i istinske radosti zauvijek ostaju u Mahlerovom sjećanju, on im se rado vraća u melodijama pučkih napjeva i odjecima plesne, salonske glazbe. Peta simfonija je skladba velikih glazbenih kontrasta, Mahler je na trenutke duboko uznemiren, gotovo gleda u ponor vlastite duše (kako čujemo u dramatičnom drugom stavku). Veliki majstor je neprekidno spiritualan i drastičan, uzvišen i tugaljiv, no u 5. simfoniji je svakako krajnje nekonvencionalan. Zapanjujuć kolorizam slavnog Adagietta kojeg je majstor orkestralno sveo na harfu i gudače mnogima je poznat i kroz filmsku umjetnost ( klasiku kinematografije Smrt u Veneciji L. Viscontija). Majstorova uzburkana umjetnička narav sjajno dolazi do izražaja u zanosnom i optimističnom Rondu, petom stavku, konačnom glazbenom iskupljenju od očaja i nedoumica slaveći sjedinjenje tradicije i svježih ideja u novom ruhu. Glazbeni velikan Gustav Mahler ravnao je praizvedbom svoje smjele i maštovite 5. simfonije u Kӧlnu 1904. godine, a svoje osebujno remek djelo posvetio je ljubavi svog života, supruzi Almi Mahler.
Koncert podržava Austrijsko veleposlanstvo i Austrijski kulturni forum Zagreb.
