Petak, 25. listopada 2024. u 19:30
UROŠ LAJOVIC, dirigent
ŁUKASZ DŁUGOSZ, flauta
Svetislav Stančić : Simfonijski scherzo
Melodijski čaroban i ritamski inventivan „Simfonijski scherzo“ doajena hrvatske glazbe prof. Svetislava Stančića zasigurno je jedna od najupečatljivijih hrvatskih skladbi s početka 20. st. Uz mo. Stančića hrvatska glazba postaje svježa i progresivna, dobiva novi sjaj, a u isto vrijeme majstor je duboko nadahnut idejom Ilirizma pa je njegovo nadahnuće u ljepoti napjeva hrvatske folklorne baštine. Silna skladateljska vještina mo. Stančića ogleda se i u kozmopolitskom duhu Scherza – zadivljujuće snažno orkestriranoj skladbi po uzoru na R. Straussa. Hrvatska glazba dobila je novu putanju „kozmopolitski i neonacionalan duh“ – kako spominju glazbeni kritičari u osvrtu na koncert od 5. 2. 1916. kada je publika s oduševljenjem pozdravila ovu zrelu i komunikativnu skladbu.
Cijeli ovaj izniman glazbeni događaj, u sklopu kojeg je izveden i Simfonijski scherzo, svoju obnovu doživio je 1971. g. kao jedan od najvažnijih kulturnih zbivanja toga vremena.
Aram Hačaturjan : Koncert za flautu i orkestar ( arr. J. P. Rampal )
Slušati glazbu Arama Hačaturjana izniman je glazbeni užitak. Njegova rapsodična i melodiozna djela (često nadahnuta napjevima drevnih armenskih trubadura Ašuga) bila su pozitivno i zapanjujuće iznenađenje za zapadnjačke glazbenike i slušatelje 20. st. Očaran ovom smjelom i živom glazbom bio je i Jean- Pierre Rampal (1922.- 2000.) francuski virtuoz na flauti koji je (uz skladateljevu preporuku) 1967. g. doradio Hačaturjanov Koncert za violinu i orkestar stvorivši tako remek djelo flautističke literature.
Već od prvih moćnih taktova uvoda u prvi stavak, a posebno nastupa solista, glazba je intenzivna i moćna, ritmovi zapanjujući i odrješiti, a solist pred velikim tehničkim zahtjevima jer je Koncert izvorno skladan za violinu. Cadenze je skladao sam J. P. Rampal i u njima se solo flauta izmjenjuje u ornamentiranim i improvizatorskim motivima s klarinetom. Hačaturjan je majstorstvo melodioznosti najljepše pokazao u toplom i lirskom drugom stavku dugačke melodijske linije. Ponosnu zahvalu svom armenskom nasljeđu slavni skladatelj odaje trećim stavkom, plesnim i bravuroznim Allegro vivace.
Ovaj strastven, a i meditativan koncert slušat ćemo u izvedbi Łukasza Długosza (1983. ),poljskog flautista, pedagoga i jednog od najeminentnijih flautista današnjice. Karijeru je započeo studijima u Mϋnchenu, Parizu i na sveučilištu Yale osvojivši brojne glazbene nagrade. Nastupio je kao solist u svim vodećim svjetskim dvoranama uz renomirane dirigente : mo. Mehtu, Jansonsa, Levina, Lopez- Cobosa i dr. Mnogi slavni skladatelji današnjice posvećuju mu djela a odlikovan je medaljom „Gloria Artis“ za promociju poljske kulture.
Nikolaj Rimski – Korsakov : Šeherezada, simfonijska slika op. 35
Ako volite drevne orijentalne priče – „Šeherezada“ je najbolji glazbeni odabir za Vas. Upoznat ćete mnoge zanimljive i osebujne likove : Sinbada Moreplovca, nježne prinčeve i princeze a i životopisnu vrevu tržnice začina. Od samog početka skladbe glazba govori za sebe – veličanstven dolazak moćnog sultana Šahtijara najavljuju limeni puhači; a tada stiže sultanova nevjesta Šeherezada, mudra i lijepa sultanija predstavljena, po mnogima, najljepšim solom prve violine u literaturi. Upoznali smo glavne likove, njihove motive čut ćemo više puta tijekom skladbe a glazbena bajka započinje pričom o Sinbadu Moreplovcu čiji brod nosi uzburkano more. Skladatelj Rimski- Korsakov (1844.-1908.) u mladosti je i sam bio mornarički časnik, okusio mornarski „kruh sa sedam kora“ i briljantno glazbeno prikazao borbu čovjeka i moćnog mora. Nježno, kako samo mudra Šeherezada zna, slušamo drugu priču o princu Kalenderu prerušenom u prosjaka. Životopisna je to pripovijest o užurbanoj atmosferi orijentalnog grada, njegovim mirisnim trgovinama začina, bazarima i rasplesanim stanovnicima. Ornamentirana sola drvenih puhača slikovito nas vode drevnom Perzijom u radosnom optimizmu. Najnježnija od četiri priče svakako je treća : „Ljubav mladog princa i princeze“- senzualna, lirska i melodična balada s prvim violinama i solo- flautom u glavnoj ulozi. U četvrtoj glazbenoj priči najbolje je osvijetljen skladateljev stvaralački lik, njegova orkestralna paleta ; motivi su tu iz prethodnih priča : brodolom, ali i svadbena svečanost nekada okrutnog sultana i mudre Šeherezade. Upravo tako smireno, dostojanstveno i pod velom čarolije i tajne Šeherezada dovršava svoje pripovijetke – solom violine u najvišim registrima koje violinist može odsvirati. Kako pripovijetka kaže : „ Živjeli su sretno do kraja života ...“
Ovim vrsnim programom Zagrebačkom filharmonijom ravnat će Uroš Lajovic ( 1944. ), slovenski dirigent, skladatelj i pedagog, dugogodišnji gost dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1979.- 1981. g. bio je i šef dirigent SOHRT. Osnivač je ljubljanskog ansambla „ Slovenicum „ i izvrstan pedagog koji je na bečkoj „ Visokoj školi za glazbu „ i MA u Zagrebu imao zapažene studente. Uspješan je i kao operni dirigent, publika zagrebačkog HNK s oduševljenjem je očekivala njegove izvedbe. Član je stručnog žirija dirigentskog natjecanja „Lovro von Matačić“.
