Requiem Giuseppe Verdija, najsjajnije zvijezde talijanskog opernog stvaralaštva 19. stoljeća istaknuto je i jedinstveno djelo u opusu glazbenog genija.
Nakon fantastičnog uspjeha opere Aida 1871. godine, slavni umjetnik „uzima dah” od pritisaka libretista, scene, teatra, cenzure i ganut smrću dobrog prijatelja (pjesnika Allessandra Manzonija), otvara nam svoju dušu velikim Requiemom. 1874. godine izvedena je moćna Posmrtna misa - djelo koje odlikuju sve najbolje Verdijeve karakteristike - umijeće zadivljujuće melodijske linije posebno u solističkim arijama, ali i snažna glazbena dramatika u čemu je Verdi izuzetan majstor.
Uvodni Kyrie skrušena je ispovijed i molba za milost, veliki ansambl sva četiri solista, zbora i melodioznog orkestra. No, tada slijedi stavak po kojem Verdijev Requiem svi pamte: fantastičan i monumentalan Dies Irae s fanfarama truba s galerije na vrhuncu dramske snage, prava tonska slika kušnji čovječanstva.
Vrhunac ljepote talijanskog “belcanta” svakako su stavci “ingemisco” - veliki nastup tenora, Recordare - duet soprana i mezzosoprana, a i potresna Lacrimosa.
Sanctus (tradicionalno živ i radostan stavak) takav je i u Requiemu - Verdi se vraća u prošlost, u bogatu prošlost talijanskog baroka i njegove majstore kontrapunkta - Sanctus je blještav, razigran i izvanredno efektan stavak koji oduševljava posebno velikim umijećem zbora.
Posebno snažan i dramatski dojmljiv je posljednji stavak “Libera me”, stavak dostojan finala kakve veličanstvene i uzbudljive opere : Verdi ponavlja najdojmljivije motive prethodnih stavaka, uzlazi potresnom vrhuncu u živom tempu kontrapunktskog sloga, emocionalnom vrhuncu Requiema uz solistički sopran koji blještavo nadjačava cijeli ansambl.
Skladba završava mirno – s nekoliko spokojnih akorda limenih puhača, u izrazu radosti koju samo nada može pružiti.
Giuseppe Verdi je genij cjelovite glazbene drame, posebno scenske, no svojim Requiemom dokazuje da je tako moćan skladatelj, virtuoz melodijskog toka i unutarnje glazbene drame da njegovom remek djelu scena nije potrebna.
Veliki George Bernard Shaw svakako je imao pravo ustvrdivši da je „Requiem Verdijeva najbolja opera”.
U ovom prigodnom koncertu Zagrebačke filharmonije, Akademskog zbora IGK pod ravnanjem mo. Dawida Runtza nastupit će i solisti Vannina Santoni (1987.) francuski lirski sopran koja, po riječima kritike, svoje kvalitete „čiste liričnosti uz dramatičnu vatrenost tumači žarom glumice”. Nakon diplome na Pariškom konzervatoriju njen talent se strelovito razvija tumačeći širok repertoar: od oratorijske glazbe do opernih uloga na svim važnijim europskim pozornicama.
Kao mezzosopran slušat ćemo Martinu Menegoni, nagrađivanu hrvatsku umjetnicu. Nakon školovanja i diplome u Zagrebu i Beču osvaja nagradu na pjev. Natjecanju F. Tregliavini u Italiji nakon čega slijede brojni angažmani u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj. Posebno je bila zapažena na festivalu mladih wagnerijanskih pjevača u Bayreuthu. Nagrađivani Kolumbijski umjetnik Andrès Agudelo nastupit će u ulozi tenora. Nakon školovanja u domovini, Španjolskoj i Francuskoj koncertira kao zapaženi solist operne i oratorijske glazbe diljem svijeta. Od 2019.-2021. Bio je stalni član Opernog studija Bavarske opere u Münchenu gdje je njegov pjevački repertoar postao iznimno opsežan- od djela J. S. Bacha do Wozzecka Albana Berga.
Bas Ivica Čikeš glazbenu naobrazbu započinje u rodnom Splitu gdje je i debitirao ulogom u Mozartovom Requiemu. Školovanje nastavlja u Rimu kod M. Sunare. Zapažen je na mnogim natjecanjima a nakon polufinala bečkog natjecanja “Belvedere” dobiva angažman u Bečkoj komornoj operi i kandidira za nagradu “H. Von Karajan Bečke državne opere. Dojmljiv je tumač uloga operne, sakralne i oratorijske tematike svih epoha a od 2024. godine stalni je član opernog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
