Blještav i bogat polifonijom, Mozartov Te Deum KV 141 pravi je glazbeni portret mladog virtuoza. Po uzoru na svoje prethodnike, barokne skladatelje, Mozart orkestru dodaje i majstorski skladane fanfare u limenim puhačima koje doprinose slavljeničkom ugođaju ove skladbe. Zbor pjeva latinsku himnu Te Deum Laudamus u brzom tempu, glazba pršti radošću, optimizmom i poziva nas da s osmjehom pogledamo oko sebe. Nekoliko lirskih trenutaka ove skladbe daju nam naslutiti zrelijeg, iskusnijeg i profinjenijeg Mozarta u njegovu Requiemu KV 626, koji je dovršio F. X. Süssmayr po skladateljevim skicama. Do danas je ostalo zanimljivo pitanje kako bi Mozart svojim perom dovršio Requiem – odgovor prepustimo mašti. Za dovršavanje skladbe Süssmayr je koristio fragmente Mozartovih već skladanih dijelova (npr. posljednji stavak Communio je tematski gotovo identičan Mozartovom dovršenom stavku Kyrie). Mnogi povjesničari se slažu s pretpostavkom da je početak Lacrimose posljednja glazba koju je Mozart skladao. Istaknimo i još jednu zanimljivost: Mozart je sjajan inovator instrumentacije – u Requiemu sklada za klarinet, tada novi instrument, a izostavlja obou. Potresne misli o prolaznosti života uglazbljene genijalnom rukom baština sucijelog čovječanstva.
Pozivamo Vas da ne propustite ovaj jedinstveni glazbeni doživljaj i pridružite nam se 27. listopada u izvedbi sjajnih domaćih solista Lidije Horvat Dunjko, Martine Menegoni, Domagoja Dorotića i Tonija Nežića koji će uz Zagrebačku filharmoniju i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić nastupiti pod ravnanjem maestra Simona Krečića.
