ENRICO ONOFRI, dirigent

NIKŠA BOBETKO, kontrabas

JOSEPH HAYDN : Simfonija br. 96 u D- duru

Osobnost genija austrijskog skladatelja Josepha Haydna (1732.-1809.) blista kao izuzetan sklad akademskog umijeća s raskoši humora, temperamenta, sočnosti i čak blage ironije i koketnosti.
Simfonijom br. 96 majstor iskazuje svu svoju vještinu polifono osnovanog i koloristički nijansiranog instrumentiranja zasigurno osvjetljujući put titanima poput Mozarta i Beethovena.
Uvodni Adagio oslikava posve romantičke promjene raspoloženja – od melankoličnog sola oboe do graciozne teme violina u Allegru. Andante je sazdan na kontrapunktskoj i gracioznoj rokoko temi. Poletan Menuet slijedi trodijelni šarm narodnog „ländlera“ dok je Vivace assai zanosna kaskada motoričkih tema i modulacija. Izuzetno djelo prati zanimljiva zgoda – nakon sjajne praizvedbe u Londonu 1791. g. publika je pohrlila čestitati Haydnu ostavljajući dvoranu gotovo praznom. U tom trenutku masivan luster odlomio se i pao ne uzrokujući žrtve. Svi su uskliknuli- „Čudo!“ tako nazvavši Simfoniju „Čudesna“.

GIOVANNI BOTTESINI : Koncert za kontrabas i orkestar br. 2 u h-molu

Koncert za kontrabas u h-molu, br.2, napisan 1845. godine, jedan je od najizvođenijih i najtežih koncerata za kontrabas solo. Sam koncert u potpunosti podsjeća na trodijelnu opernu ariju za basa. Dionica kontrabasa temelji se na talijanskom opernom stilu, poznatijem kao bel canto, s posebnim fioriturama, skokovima u visokom registru i dugim, lijepim melodijskim linijama. Već u Allegro stavku Bottesini predstavlja kolorističke i timbralne mogućnosti kontrabasa i, baš poput Paganinija, koristi cijeli raspon svoga instrumenta. Bottesinijev kontrabas oponaša ljudski glas, i sopran i bas. Razvidno je to posebice u Andante stavku skladanom u glazbenoj dramaturgiji opernih tužaljki s imanentnim dinamičkim promjenama, modulatorskim sekvencama i naglim promjenama registra. Posljednji stavak, bravurozni je ples skladan u tradiciji kubanskog bolera kojeg je Bottesini zavolio tijekom godina provedenih u opernom orkestru Havane. Koncert je prvi put objavljen tek 1925. godine.
Briljantan Koncert u h- molu izvest će Nikša Bobetko, od 2009. g. solo-kontrabasist Zagrebačke filharmonije. Nakon diplome i magisterija na MA u Zagrebu usavršavao se u Berlinu te na brojnim majstorskim tečajevima kod kontrabasističkih virtuoza. G. Bobetko je izv. prof. na MA u Zagrebu; uz bogatu pedagošku, solističku i orkestralnu karijeru intenzivno se bavi i komornom glazbom te je član ansambla „Cantus“.

WOLFGANG AMADEUS MOZART : Simfonija br. 41 u C- duru, KV 551, „Jupiter“

Simfonija br. 41 posljednja je simfonija austrijskog genija koja odiše jedinstvenom „olimpijskom“ vedrinom. Nadimak „Jupiter“(planet-sretnik) djelo je zaslužilo svojom kristalnom vedrinom, snagom, bogatstvom mašte i divnom melodikom da u čitavoj simfonijskoj literaturi 18. st. nema uspjelijeg primjera.
Cijela Simfonija, slijedeći gotovo „operni“ zaplet, gravitira prema završnom Finalu – svojim fugiranim ispreplitanjem svih pet tema (počevši temom gregorijanskog Magnificata) – kojim genijalni skladatelj anticipira sve težnje kasnijih skladatelja smatrajući simfonijsku formu glazbenim čudom. Blistavost „Jupiter“ Simfonije umjetnički je pečat majstora, izvanredan kreativni odmak od nevoljnih prilika koje su te 1788. g. velikana počele dosezati.
Zagrebačkom filharmonijom ravnat će mo. Enrico Onofri, svestran glazbeni umjetnik, violinist i dirigent, jedan od osnivača čuvenog „Il Giardino Armonico“. Od 2002. g. dirigent i solist uz uz najslavnije svjetske orkestre- posebno cijeni autentičnost izvedbe glazbenih djela. Uz brojne diskografske nagrade 2019. g. dobitnik je nagrade „Abbiati“ za najboljeg solista te godine. Od 2025. g. uz kuću „Harmonia Mundi“ započinje izvanredan ciklus posvećen skladateljima klasičnog glazbenog razdoblja.