DAWID RUNZT, dirigent

MICHAEL BARENBOIM, violina

BÉLA BARTÓK : Koncert za violinu i orkestar br. 2, Sz. 112

Drugi Koncert za violinu mađarskog glazbenog majstora Béle Bartóka skladan je u „zlatnom desetljeću“ čuvenih violinističkih koncerata XX stoljeća.

Solistička dionica izuzetne skladbe je transcedentalno- meditativna, ne čineći ustupke tada „pomodnim“ efektima – solist je u cijelosti u prvom planu unatoč heterogenoj orkestraciji. Posebnost Koncerta je svojevrsna pomirba dijatonike i kromatizma karakterističnim stavcima – izražajna prva tema uvodnog stavka solistički je „rubato“ kojoj se suprotstavlja oprečna, dvanaesttonska druga tema uz gromke intervencije orkestra. Andante je strukturiran oko delikatne teme s varijacijama višestruko kontrastnih karaktera -od lirskog pijeva solo violine, pastoralno prigušene pratnje drvenih puhača izmjenjujući se u atmosferi zvučne diferenciranosti. Motivska tematika finalnog stavka oslanja se na motive uvodnog izrazito transformirane ritmičkim, gotovo herojskim akcentima ublaženima arpeggima. Na sugestiju Zoltana Székelyja (virtuoza kojem je 2. Koncert posvećen te ga je praizveo u Amsterdamu 1938. g.) Bartók se prepustio bujnom violinističkom virtuozitetu te Koncert kulminira vitalističkom eksplozijom zvuka.

Uz Zagrebačku filharmoniju i mo. Dawida Runtza antologijski koncert violinističke literature XX stoljeća izvest će čuveni violinist, pedagog i komorni glazbenik Michael Barenboim (1985.) umjetnik čije su izvedbe „nevjerojatno uvjerljive i pune briljantnih otkrića“ (The Strad); jedan je od najsvestranijih violinista svoje generacije čuven po izvedbama klasičnog repertoara kao i po vizionarskim interpretacijama skladbi novijeg datuma. Posebno znakovito u životopisu iznimnog umjetnika je da, uz bogatu solističku karijeru , kroz mnoge projekte i djelatnost (kao koncertni majstor West-Eastern Divan Orchesta i profesor na Akademiji Barenboim-Said) glazbom i umjetnošću donosi pomirbu stanovništvu Bliskog istoka.

SERGEJ PROKOFJEV : Simfonija br. 5 u B- duru, op. 100

O suverenosti te izuzetnosti glazbenog izričaja ruskog genija Sergeja Prokofjeva (1891.-1953.) najizražajnije svjedoči briljantna 5. Simfonija u B- duru.

Sve karakteristike njegove glazbene osobnosti poput oslonjenosti na klasiku, blistavosti, smisla za humor i briljantnost čujne su i u 5. Simfoniji no, po mnogima, ova izuzetna Simfonija misaona je rekapitulacija-glazbeni nastavak ljubavne tragedije oplakane u baletu „Romeo i Julija“,a u njegovo vrijeme tragedije vlastitog naroda ranjenog stahotom rata te bolne 1944. g.

Poimanje tragedije raste vijugavim linijama uvodnog Andantea, prodornim krikom Iznimnog Allegro marcata te snivajućim Adagiom- iščekujući mir sanjivim arabeskama gudača. Nezaustavljiva radost, silan crescendo Allegro giocoso u svečanoj moći gotovo isklesane snage sekcije limenih puhača uzdiže se u eksploziji radosti. Glazbeni genij je pobijedio besmisao rata.

Bezvremena i neposredna, 5. Simfonija ruskog majstora Sergeja Prokofjeva praizvedena je u Moskvi 13. 1. 1945.g.