CRVENI CIKLUS - ARDITTI KVARTET & BERISLAV ŠIPUŠ

Anton Webern : Langsamer Satz, za gudački kvartet

Anton Webern (1883.-1945.) austrijski skladatelj, ljubiteljima glazbe dobro je poznat kao jedan od suosnivača čuvene „Druge bečke škole“.
Manje je poznato da je na početku svog umjetničkog puta skladao raskošnu i dojmljivu tonalnu glazbu za gudačke sastave.
„Langsamer Satz“ (Spori Stavak) skladao je 1905. g. nadahnut ljubavlju prema zaručnici – iz ozračja smirenosti zadivljujuće skladbe progovara duboko poniranje u ljepotu osjećaja a iz bogatstva gudačkog zvuka zrači poezija. Mladi Anton Webern skladao je glazbeno ljubavno pismo budućoj supruzi nadahnut suptilnim lirizmom kasne romantike. „Langsamer Satz“ je zbog izražajnosti, moći zvuka i bogatstva harmonije skladba gotovo orkestralnog intenziteta.

Emotivnu glazbenu minijaturu izvest će Arditti kvartet, diljem svijeta čuven ansambl po svojim produhovljenim, karizmatičnim i tehnički besprijekornim interpretacijama suvremene i glazbe ranijeg 20. st. Stotine djela vodećih svjetskih skladatelja posvećene su upravo „Kvartetu Arditti“ koji je svojom kvalitetom izvedbe i bliskom suradnjom s autorima osigurao trajnu slavu u povijesti glazbe. Opsežna diskografija „Kvarteta Arditti“ (od njegova osnivanja 1974. g.) sadrži preko 200 nosača zvuka. Članovi briljantnog komornog ansambla su : Irvine Arditti-prva violina, Ashot Sarkissjan-druga violina, Ralf Ehlers- viola i Lucas Fels- violončelo.

BERISLAV ŠIPUŠ – ‘Music for four characters… and not only’: koncert za gudački kvartet i orkestar, praizvedba

Bilješka skladatelja Berislava Šipuša o nastanku skladbe:

Nakon što je Arditti kvartet završio snimanje u studiju moja tri gudačka kvarteta, prije dvije godine, u nekom relaksirajućem druženju s članovima Kvarteta nakon tih napornih triju dana, čuo se odjednom Irvineov upit:
„Onda, kad slijedi Četvrti gudački kvartet?“

Branio sam se odmah od tog njegovog prijedloga, čak i kao same ideje, jer sam držao kako treba sada pustiti neko vrijeme i taj sastav, kao i „dušu i tijelo“ skladatelja — neka se svi odmaknu od tog iskustva, pa tek možda nakon nekog vremena opet pokušam krenuti u avanturu skladanja Gudačkog kvarteta broj 4.
Kratko iza tog razgovora došao je „dorađeni“ prijedlog Kvarteta: neka im napišem Koncert za gudački kvartet i orkestar.
Takvih skladbi nema puno kroz povijest koncertantne literature europske umjetničke glazbe, te sam se, nakon nekog vremena uzetog za razmišljanje, odlučio krenuti u taj nepoznati pejzaž i otkriti što se sve skriva iza te kombinacije.
U ovom slučaju put me odveo prema nekom „meeting pointu“ s četiri različite osobe, četiri različite osobnosti, četiri „stranca“ koji dolaze iz različitih sredina, nacija, koji govore različite jezike, a koji ipak tako skladno „komuniciraju“ kada krenu koristiti svoj zajednički jezik — GLAZBU.

Skladba kreće i završava „s njima“, vodi njih, orkestar, nas i sve one koji slušaju kroz različita mjesta i situacije, ugođaje i događaje...

Franz Schubert : Simfonija br. 5 u B- duru, D 485
Franz Schubert rođen je 1797. g. u Lichtenthalu i od rane  mladosti gajio je veliku ljubav i strast prema glazbi. Kao član i učenik Bečkog Konvikta stekao je odličnu glazbenu naobrazbu kao i poznavanje neprocjenjivih djela glazbenih velikana gajeći veliko štovanje stvaralaštva W. A. Mozarta. Intenzivan i duhovno bogat umjetnik, Franz Schubert je 13. 6. 1816. g. u svoj dnevnik zapisao „O Mozarte! Besmrtni Mozarte! Kakve si dojmove svjetlijeg, boljeg života utisnuo u naše duše!“ – Oduševljavajuće riječi duh su blistave 5. Simfonije, duh sjaja prošlosti na nov i autentičan način sugestivno najavljujući razdoblje glazbenog romantizma.

5. Simfonija u B-duru svojom skladnom melodičnošću i ritmičkim poletom veliča žar za životom; svjetlost, radost i optimizam karakteristične su crte ove, po mnogima, prve autentične romantične simfonije. Glazbenom osluškivanju prošlosti Schubert se samo u tradicionalnom, čvrstom Menuettu. Simfoniju zaokružuje svjež i brz Allegro vivace.

U svojoj 5. Simfoniji (dovršenoj u jesen 1816. g. ) Franz Schubert na nov način, koloristički otkriva karakteristične boje instrumenata u orkestru i time postaje uzor skladateljima romantizma u 19. stoljeću.