DAWID RUNTZ, dirigent
FRANK PETER ZIMMERMANN, violina
Wolfgang Amadeus Mozart: Don Giovanni, uvertira operi
Ludwig van Beethoven: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61
Richard Strauss: Simfonia domestica, op. 53
WOLFGANG AMADEUS MOZART : Don Giovanni, uvertira operi
Opera „Don Giovanni“ dinamičan je zamah u razvoju W. A. Mozarta (1756.- 1791.) kao opernog dramatičara.
„Neposredan govor srca“ – uvertira sudbinski snažnoj operi zanosno je djelo oštrih kontrasta – nit nagovještaja uzvišene pobjede mudrosti i vrline provlači se cijelim djelom.
Don Giovanni – bezdušni i nezasitni egoist najavljen je tamnim akordima i vijugavim linijama gudača koji predskazuju njegovu mračnu sudbinu.
Nezaustavljiv polet teme „Molto allegro“ u D- duru kruni trijumf snage, ljepote i poštenja nad zlobom i nasiljem, duh blistavog finala opere.
Markantna i duboko emotivna opera austrijskog majstora doživjela je nezapamćene ovacije češke publike na praizvedbi 1787. g. u Pragu
LUDWIG van BEETHOVEN : Koncert za violinu i orkestar u D- duru, op. 61
Superiornost duhovnog poleta i radosti – Koncert za violinu i orkestar L. van Beethovena posve je u znaku sjaja i virtuoziteta ranog romantizma. Već je Franz Clement (koji je Koncert praizveo u bečkom „Theater an der Wien“ 1806. g.) djelo opisao kao „olimpijsku odu lirske virtuoznosti“ – no publika je skladbu u punom sjaju upoznala 1844.g. nadahnutom izvedbom J. Joachima koji ga je ocijenio „najvećim njemačkim koncertom za violinu“. Koncertu nema ravna u bogatstvu pjevnih glazbenih zamisli i kontrastnih ugođaja; upoznat ćemo velikog Beethovena koji ostaje intrigantan ,ali i romantično – sretan.
Prvi stavak u znaku je smirenosti i blagosti melodijskog kretanja – bogato ornamentirana solistička linija gotovo „lebdi“ nad harmoničnim drvenim puhačima. Larghetto je tema s varijacijama gotovo nebeske eteričnosti, a završni Rondo u takoreći „Paganinijevskoj“ maniri briljantno, slikovito i „razbarušeno“ oslikava zov lovačkog roga.
Koncert u D-duru, misaono i interpretativno najzahtjevniji u cjelokupnoj violinističkoj literaturi izvest će čuveni njemački violinist Frank – Peter Zimmermann (Duisburg 1965.), jedan od najuglednijih glazbenika današnjice. Njegovi brojni koncertni angažmani vode ga već više od četiri desetljeća svim kontinentima i koncertnim dvoranama. Samo u sezoni 2025./26. nastupa uz Berlinsku filharmoniju, Boston SO, Staatkapelle Dresden, Kraljevski Concertgebouw Orkestar Amsterdam, Bečki SO, Filharmoniju Milanske Scale i mnoge druge. NY Times o njemu piše ...“g. Zimmermannov stil temelji se na apsolutno čistoj tehnici i istinskoj sposobnosti da glazbi da snagu da se razvija prirodnim tempom...“ S velikom pažnjom pristupa violinističkoj i komornoj literaturi svih epoha – od Bacha do Ligetija, kao i praizvedbama suvremene glazbe. Obimna i cijenjena diskografija g. Zimmermanna uključuje kompletna djela J. S. Bacha, L. van Beethovena kao i glavni solistički violinistički repertoar.
Frank- Peter Zimmermann koncertira na neprocjenjivoj violini A. Stradivarija „Lady Inchiquin“ iz 1711. g.
RICHARD STRAUSS : Simfonia domestica
Umjetnički temperament orkestralnog virtuoza Richarda Straussa (1864.-1949.) obilježava nepokolebljivo usmjerenje skladanja u tonalnom slogu, stilski kasnoromantičnom. Stvaralački opredijeljen za programnu glazbu Strauss je nenadmašan majstor instrumentalnog „kreiranja“ živih likova i uloga.
Temperamentna, nježna, buntovna, podatna... „Simfonia domestica“ op. 53 (1903.), profinjeno ilustrira obiteljske zgode, nezgode i likove. Strauss djelo s ljubavlju naziva „Moj dom : Simfonijski autoportret i obiteljski portret“ i skladbi posvećuje stihove – „...
Moja žena, dijete, moja glazba
Priroda, sunce, moja radost,
Malo mira, a puno smijeha...“
U prva dva stavka upoznajemo obitelj – muža, ženu i dijete u efektnim, filigranski ugođajnim „leitmotivima“. Nakon „Wiegenlieda“ (nježne Uspavanke) u Adagiu se nižu beskrajno profinjene „cantilene“ gudača – trenutci odmora, sreće i intime. Finale – novi dan budi obitelj, dinamika je na vrhuncu fantastično oslikana majstorskom dvostrukom fugom. Postupno, usijanje se smiruje – jedinstvena „Simfonia domestica“ završava vedro s neizmjernim pouzdanjem u ljubav i zajednički život.
Kruna simfonijskog majstorstva i orkestralne virtuoznosti Richarda Straussa „Simfonia domestica“ praizvedena je 1903. g. u Carnegie Hallu (New York) pod ravnanjem samog skladatelja.
Doživite „Zvuk grada“ – novu koncertnu sezonu Zagrebačke filharmonije 2025./26. g. – Jer glazba spaja sve ljude dobre volje !
