HANS GRAF, dirigent

PAVEL BERMAN, violina

DORA PEJAČEVIĆ: Uvertira za veliki orkestar u d- molu, op. 49
Uvertira u d- molu Dore Pejačević veličanstveno je orkestralno djelo hrvatske orkestralne baštine 20. stoljeća. Skladateljica samu sebe naziva „wagnerijankom“ stoga Uvertira bliješti jasnoćom i svjetlošću zvuka u limenim puhačima i znalačkim korištenjem udaraljki. Majstoričine lirske melodije gudača svakako su plod studiranja violine u mladosti – tako je „Uvertira za veliki orkestar“ praizvedena 1928. g. u zagrebačkom HGZ-u na svečanoj proslavi 25 g. rada skladateljičinog profesora violine Václava Humla a izvedbom je ravnao mo. Fran Lhotka.
Skladbe Dore Pejačević sve su češće na repertoaru slavnih svjetskih orkestara a podsjetnik na njezin izniman opus bio je i multidisciplinarni festival u organizaciji Zagrebačke filharmonije 2023. g. zapažen u cijelom svijetu.

JEAN SIBELIUS : Koncert za violinu i orkestar u d- molu, op. 47
Finski skladatelj Jean Sibelius (1865.-1957.) skladao je svoje remek-djelo, Koncert u d- molu op. 47 tijekom 1904. g. Ovo ostvarenje ubrzo je prepoznato kao jedan od najosebujnijih violinskih koncerata dvadesetog stoljeća. Djelo uspješno balansira između kasnoromantičke tradicije i skladateljevog posve osobnog izričaja. Prva verzija izvedena je 1904. g. ali je ubrzo doživjela velike preinake. Finski je majstor odlučio revidirati partituru već 1905. g. – glavni cilj te prerade bio je olakšavanje iznimno kompleksne solističke dionice. Skladatelj je također težio elegantnijoj strukturi cijelog Koncerta; te su stilske promjene najuočljivije u prvom stavku – Allegro moderato započinje mističnimtremolom gudača te ekspresivnom prvom temom solista. Sibelius vrlo nadahnuto odbacuje klasičarski uvod te fokus stavlja izravno na izuzetnu, eteričnu kantilenu solista. Drugi stavak donosi duboki emotivni kontrast – drveni puhači pripremaju podlogu izuzetnoj kantileni solista bogatom plemenitom „romantičnom tugom“ – zvuk je zasićen, bogat i baršunasto mek. Solistička dionica ne počiva na sjaju nego zahtijeva vrhunsku kontrolu tona. Treći stavak (Allegro, ma non tanto) donosi silovitu energiju u tonalitetu D- dura. Glavna solistička tema na g- žici oslanja se na ritmički markantan motiv koji pokreću timpani i niski gudači. Ritam je neumoljiv a plesni karakter prožet sirovom snagom. Solist se suočava s ekstremnim tehničkim preprekama uključujući dvohvate i brze skokove. Stavak kulminira u trijumfalnom finalu koji slavi pobjedu nad početnom tamom d- mola.
Uz Zagrebačku filharmoniju nastupit će čuveni violinist Pavel Berman (1970.) – umjetnik je rođen u Moskvi gdje je započeo glazbenu naobrazbu na Čajkovski Konzervatoriju kod Igora Bezrodnija Anastavio u New Yorku na Julliard School kod Dorothy DeLay i Isaaca Sterna. Pažnju glazbenog svijeta privukao je 1987. g. kad je u dobi od samo 18 godina osvojio drugu nagradu na „ Paganini Natjecanju“ te 1990. g. prvom nagradom i zlatnom medaljom na prestižnom „Međunarodnom natjecanju u Indianapolisu“. Nastupa kao solist i dirigent diljem svijeta a iz njegovih pedagoških klasa u Švicarskoj i Italiji potekli su vodeći violinisti današnjice. Slavni umjetnik koncertira na izuzetnom instrumentu A. Stradivarija „ex David Oisrakh“ iz 1702. g.

PETAR ILJIČ ČAJKOVSKI : Simfonija br. 6. u h – molu „Patetična“
6. Simfonija P. I. Čajkovskog svakako je kruna njegova stvaralaštva.
Neizreciva čar i raznolikost ugođaja sva četiri stavka simfonije doslovce, poput albuma oslikavaju nam njegov bujan život – ponekad slavljen, a češće osporavan, on svakako nije patetičan u uobičajenom smislu riječi. On je „ gorko ponosan „ – sam je govorio da je 6. Simfonija njegovo najiskrenije djelo. Za podnaslov ovog zadivljujućeg djela zaslužan je njegov brat Modest koji je dobro poznavao sve njegove čežnje : svu dramatičnost životne borbe, čežnju za mirom i sabranošću, bol u traženju sreće i zadovoljstva, lirske zamahe i kratkotrajne radosti.
„Patetična“ Simfonija već svojom građom odudara od uobičajenog oblika simfonije : od melankolije i rasplesanosti prva dva stavka budi nas blještava koračnica – Scherzo slavi najsretnije trenutke majstorova života. Dubokim i nježnim četvrtim stavkom, strastvenom melodijom gudača, život polako gasne u neizrecivoj ljepoti lirskih melodija – Adagio lamentoso je prepuštanje boli gubitka i tragike, no na suzdržan i miran način.
Niti jedan skladatelj se nije tako dostojanstveno i s ljubavlju oprostio od života kao Čajkovski – gasnući tiho poput svijeće.
Zagrebačkom filharmonijom ravnat će austrijski dirigent, mo. Hans Graf (1949.), dobitnik Ordena Legije časti Francuske republike te profesor emeritus na Mozarteumu u Salzburgu. Jedan je od najslavnijih živućih interpreta djela romantičke glazbene literature, umjetnik koji kreativno uzdiže orkestre na nove glazbene visine a publiku osvaja nadahnutom inovativnošću.
Ovim izuzetnim programom Zagrebačka filharmonija, mo. Hans Graf te solist Pavel Berman otvaraju Plavi ciklus sezone 2026./27. g. Zaputite se raznolikim glazbenim iskustvima i otkrijte – „Moj novi lifestyle“.