Sinoćnjom izvedbom Brucknerove Osme simfonije pod ravnanjem maestra Leopolda Hagera, Zagrebačka filharmonija obilježila je snažnu i dugogodišnju umjetničku povezanost s Brucknerovim opusom, ali i posebnu vezu koja povezuje zagrebački orkestar, maestra Horvata i maestra Hagera – dirigenta čija suradnja s orkestrom traje još od 1962. godine.
Riječ je o koncertu koji je, uz izniman umjetnički doseg, imao i snažnu simboličku vrijednost te predstavlja važan trenutak u kontinuitetu tradicije Zagrebačke filharmonije.
Pod ravnanjem maestra Leopolda Hagera, jednog od najuglednijih i najautoritativnijih tumača klasičnog i romantičkog repertoara današnjice, orkestar je publici priredio snažan i duboko dojmljiv glazbeni doživljaj.
Brucknerova Osma, skladateljevo najopsežnije simfonijsko ostvarenje, zazvučala je poput veličanstvene glazbene katedrale – od tajanstvenog i suzdržanog Allegra moderata, preko snažnog i ritmički neukrotivog Scherza, do iznimno meditativnog Adagia, koje je u potpunoj tišini dvorane ostavilo snažan emocionalni dojam na publiku. Trijumfalni Finale, obilježen skladateljevom oznakom „Aleluja!“, zaključio je večer u znaku uzvišenosti i duhovne snage.
Premda je Hager u svijetu ponajprije poznat kao istaknuti tumač Haydna, Mozarta i Beethovena, jednako se uvjerljivo kreće i u romantičnom repertoaru, osobito u glazbi Antona Brucknera. Osma simfonija, praizvedena 1890. godine u bečkom Musikvereinu i posvećena caru Franji Josipu I., jedno je od najambicioznijih djela kasnog romantizma, u kojem se isprepliću kasnobarokna polifonija, pjevnost i snažni orkestralni kontrasti.
Ova simfonija zauzima posebno mjesto u povijesti Zagrebačke filharmonije. Dugogodišnji šefovi-dirigenti orkestra, Milan Horvat i Lovro Matačić, bili su međunarodno priznati kao vrhunski poznavatelji Brucknerova opusa te su upravo na njegovim partiturama oblikovali prepoznatljivu izvođačku tradiciju najstarijeg hrvatskog simfonijskog orkestra.
Leopold Hager s tom se tradicijom susreo već početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je započela njegova suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom, koja traje od 1962. godine.
Koncert je bio posvećen uspomeni na maestra Milana Horvata, jednog od najznačajnijih dirigenata hrvatske glazbene povijesti i dugogodišnjeg šefa-dirigenta Zagrebačke filharmonije. Upravo je Horvatovo dubinsko razumijevanje Brucknerova opusa trajno obilježilo umjetnički identitet orkestra te ga učinilo jednim od njegovih temeljnih repertoarnih stupova.
„Ova izvedba bila je snažan i dostojanstven hommage maestru Milanu Horvatu. Njegovo umjetničko nasljeđe i danas živi u zvuku Zagrebačke filharmonije, a večerašnji koncert pokazao je koliko je ta tradicija i dalje živa, relevantna i nadahnjujuća”, istaknuo je ravnatelj Zagrebačke filharmonije Filip Fak.
Publika je koncert nagradila dugotrajnim i srdačnim pljeskom, potvrdivši da su ovakvi glazbeni susreti,u kojima se susreću velika djela, vrhunski izvođači i snažna tradicija, trajna vrijednost zagrebačkog kulturnog života.
