Poštovani,
Naša matična kuća Vatroslava Lisinskog uništena je u potresu, kada je popravljena šteta, pogodio nas je novi potres i morali smo opet pronaći utočište u drugim koncertnim dvoranama, kazalištima, galerijama, crkvama, parkovima, vojnim objektima. Postali smo nomadski orkestar, s čvrstom vjerom da umjetnost ne smije stati. Kad nestane umjetnosti nestat će i čovjeka. Na nama je odgovornost da to ne dozvolimo.
Žao nam je da smo djelomično morali mijenjati program, da su neki projekti preneseni u virtualni oblik, da ste morali s nama seliti od prostora do prostora, koji vam nekad možda nisu bili na dohvat ruke i po volji. Oprostite nam što smo neke koncerte morali odgoditi, mijenjati datume ili, ono što nam je bila zadnja opcija, neke i otkazati. To su bili slučajevi kada smo doista bili stavljeni pred zid, kada smo iscrpili sve opcije i zaključili da moramo odustati te vas molimo za razumijevanje i nadamo da neće biti još takvih situacija.
Obraćamo Vam se ovim pismom jer, nakon skoro godinu dana nemogućih uvjeta, želimo objasniti koliko je truda uloženo u realizaciju programa, koliko smo htjeli što dostojanstvenije proslaviti našu veliku 150. obljetnicu, koliko smo radili s ljubavlju i strašću da svi ciklusi – Crveni, Plavi, OFF i MINIMINI ciklus prežive. Željeli smo ostaviti nešto u ovoj godini, jer smo svjesni vrijednosti opstanka kulture. Svaki umjetnik od člana orkestra do solista, kompozitora, ili dirigenta pomno je pripremao zamišljeni program, i nikome od nas nije bilo lako kada smo morali mijenjati ili otkazivati. Mi smo među rijetkim ustanovama koja nije stala. Svirali smo pred praznim gledalištem, naklonili se praznim stolcima i to smo izveli ponosno i dostojanstveno, jer umjetnost uvijek mora pronaći put do publike, bez koje ne možemo, i ne želimo. Nadamo se da je najizazovniji period iza nas i da nam bolja vremena dolaze. Jer sanjamo dan kada ćemo opet imati punu dvoranu, našu dvoranu Vatroslava Lisinskog, u kojoj je većina vas uvijek imala svoje stalno mjesto, i u kojoj smo se susretali u zajedništvu i vrhunskoj glazbi.
Mirko Boch, ravnatelj
& tim Zagrebačke filharmonije
