In Memoriam maestro Lovro von Matačić
DAWID RUNTZ, dirigent
KIAN SOLTANI, violončelo
Vatroslav Lisinski: Uvertira br. 6, u D-duru, za orkestar
Edward Elgar: Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85
Igor Stravinski: Petruška, suita iz baleta (verzija 1946.)
ULAZNICE
VATROSLAV LISINSKI : Uvertira br. 6, u D-duru, za orkestar
Na krilima domoljubnog zanosa Ilirskog preporoda hrvatski skladatelji upoznaju najsuvremenija europska glazbena strujanja – među njima najistaknutiji je Vatroslav Lisinski ( 1819.-1854.) skladatelj prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“. Lisinski (školovan u „zlatnom“ Pragu u kojem je stekao vrijedno znanje orkestracije i instrumentacije) u razdoblju 1850.-1852. g. – kao ravnatelj Društvenog orkestra na preporuku bana Josipa Jelačića – u Zagrebu ima priliku izvesti mnoge svoje orkestralne skladbe te ga možemo smatrati utemeljiteljem novije hrvatske simfonijske glazbe.
Uvertira br. 6 u D- duru skladana je pod snažnim dojmom revolucionarnih zbivanja 1848. g. a svakako znalačkim obrađivanjem i stvaralaštvom u duhu folklornih napjeva što jedinstveno progovara o skladateljevom domoljublju i umijeću na radost zagrebačke publike žedne hrvatskog simfonijskog orkestralnog stvaralaštva.
EDWARD ELGAR : Koncert za violončelo i orkestar u e- molu, op. 85
Sir Edward Elgar (1857.- 1934.) rođen je u skromnoj obitelji koja je gajila veliku privrženost prema glazbi i književnosti. Poput J. Brahmsa (koji je u mladosti bio „putujući“ pijanist) marljivo je radio kao violinist i dirigent u malim kazalištima tako stekavši dragocjeno iskustvo posebno u poznavanju gudačkih instrumenata te zaslužio viteški naslov sjajnim „Enigma varijacijama“ 1899. g.
Koncert za violončelo i orkestar u e- molu (1919.) u potpunosti je odraz bolnog ali i optimističnog proživljavanja kataklizme 1. svjetskog rata – u skladbi je sadržana sva Elgarova mudrost i transparentnost orkestracije slijedeći romantičku melodioznost ali i „akvarelizam“ impresionizma. Koncert je cikličke forme u kojem je solist svojevrstan narator iznimnim recitativom kojim prvi stavak započinje a glavna tema je povjerena violama. Drugi stavak razvijen je u vatren „perpetuum mobile“ – kratke „staccato“ šesnaestinke pulsiraju markantnim akcentima. Adagio je odraz elegične tuge – širokog melodijskog lûka izazov je solističke izražajne zrelosti. Posljednji stavak reminiscencija je svih tema Koncerta – u finalu lirski zamah blijedi no s dva silna orkestralna akorda kratak, vatren epilog je dostignut.
Neprocjenjivo vrijedno djelo violončelističke literature 20. st. uz Zagrebačku filharmoniju izvest će Kian Soltani (1992. g. Bregenz) glazbenik rođen u obitelji perzijskih glazbenika, violončelist kojeg „The Times“ naziva „izvanrednim violončelistom“ a „Gramophone“ – „čistim savršenstvom“. Njegovo umijeće odlikuje se ekspresijom, dubokim osjećajem individualnosti i tehničkim majstorstvom. Glazbenik prodorno lijepog gudačkog tona i sjajne intonacije gostuje kao solist na svim kontinentima i zadivljuje publiku koncertnim izvedbama kao i nagrađivanim audio- zapisima.
Kian Soltani koncertira na instrumentu A. Stradivarija „The London, ex Boccherini“.
IGOR STRAVINSKI : Petruška, suita iz baleta (verzija 1946.)
Ruski skladateljski genij Igor Stravinski (1882.-1971.) zapisao je u svojim memoarima da je njegova „burleska u četiri slike“- Petruška odjek dojmova šarenila ruskih karnevalskih sajmova njegova djetinjstva; u tom izvanrednom suzvučju vreve prodavača, uličnih svirača, plesača, kočijaša... zbiva se klasičan „ljubavni trokut“ sajamskih lutaka Petruške, Balerine i Maura koje drže niti zlokobnog Starog lutkara.
Istoimeni balet, praizveden u Parizu 1911. g. bogat je autonomnim glazbenim stavcima koje je Stravinski 1947. g., u jeku svoje neoklasične stvaralačke snage, priredio kao zasebnu skladbu virtuoznog orkestralnog zvuka. Sav ukus, majstorstvo, ekspresija, kao i bogatstvo bitonalnosti zadržani su u suiti- novost koja oduševljava je značajnija uloga klavira kao orkestralnog glazbala. Motivska građa potpuno je cjelovita u suiti – od pentatonike i plesnih motiva u prvoj slici do bitonalnog suzvuka klarineta i fagota u drugoj...
Suitu iz baleta „Petruška“ sam Igor Stravinski smatrao je stilskim rezimeom i jezgrom svog neoklasicizma, progovorio je duboko izvornim jezikom sažimajući tradiciju i invenciju 20. stoljeća.
Na koncertu će biti dodijeljena Nagrada za životno djelo 'Lovro pl. Matačić' 2026. pjevačici i pedagoginji, gospođi Dunji Vejzović.