GABRIEL BEBESELEA, dirigent

DEJAN LAZIĆ, klavir

ALEKSANDAR BORODIN : Polovjetski plesovi

Polovjetski plesovi ruskog romantičkog majstora Aleksanda Borodina (1833.-1887.) zadivljujuća su plesna epizoda izvorno smještena u finale drugog čina opere „Princ Igor“. Ovaj blistav primjer smjera „ruskog orijentalizma 19. stoljeća“, skladan prema drevnim zapisima o sukobu carske Rusije i nomadskih Kumana (Polovaca), evocira fascinantan poetski dualizam – od čežnjive senzualnosti zasužnjenih djevojaka do divlje snage ratnika. Remek djelo počiva na nizu kontrastnih plesnih prizora s himničkim trenutcima koji se kontinuirano prelijevaju iz uvodnog Andantina u furiozni Allegro vivo. Raskošna instrumentacija živi u punom opsegu kasnoromantičkog orkestra s izuzetnim drvenim puhačima, posebice engleskim rogom i oboom u strasnim, vijugavim istočnjačkim melodijskim arabeskama; orijentalni zvučni veo dodatno odjekuje bogatim udaraljkama koji kulminira gotovo orgijastičkim zanosom finala. Nakon što su N. Rimski- Korsakov i A. Ljadov raskošno orkestrirali operu nakon skladateljeve prerane smrti „Polovjetski plesovi“ su u svom inventivnom dinamizmu proslavljeni i u legendarnim koreografijama „Ballets Russes“ S. Djagiljeva.
Zagrebačkom filharmonijom ravnat će rumunjski dirigent Gabriel Bebeșelea (1987.) jedan od najtalentiranijih glazbenih lidera svoje generacije. Snažan uzlet njegovoj karijeri bio je zapažen uspjeh na „Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Lovro von Matačić“ u Zagrebu 2015. g. Cijenjen zbog svog entuzijazma i svestranosti danas djeluje kao šef- dirigent „Filharmonije G. Enescu“ u Bukureštu. Bebeșelea, koji je doktorirao glazbu „summa cum laude“ svojim interpretacijama nadasve ističe autentičnost izvedbe kao i energiju modernog orkestra.

CAMILLE SAINT – SAËNS : Koncert za klavir i orkestar u F- duru, br. 5, op. 103

Kasnoromantički egzotizam, šarmantna melodioznost kao i blistavo svjedočanstvo pijanističkog umijeća francuskog majstora Camille Saint- Saënsa (1835.-1921.) uzbudljivo su odjeknuli glazbenim svijetom šarmom jednog od njegovih posljednjih pijanističkih opusa; Koncert za klavir i orkestar op. 103 skladan u Kairu 1896. g. (nosi zanimljiv nadimak „egipatski“), izuzetno je jedinstvo prozračne orkestralne podloge, tehničkog pijanističkog imperativa uz hipnotički šarmantan istočnomediteranski kolorit posebno u zvucima oboe i flaute. Uz tehničke izazove solist je pred interpretativnim izazovom poliritmičkih struktura u kojima je prepoznavanje zvuka tradicijskih instrumenata , kao i brzih, modalnih ljestvica i trilera dok je Andante Koncerta profinjeno nadahnut pjevom nubijskih splavara. Briljantnu skladbu, posvećenu Louisu Diémeru, uz Zagrebačku filharmoniju i mo. Bebeșeleu izvest će Dejan Lazić (1977.) umjetnik etabliran kao jedan od najkarizmatičnijih i najoriginalnijih pijanista svoje generacije, podjednako uvažen zbog tehničke virtuoznosti i snažnih interpretacijskih uvida. Rođen u Zagrebu a školovan na salzburškom Mozarteumu, Lazić redovito osvaja svjetske pozornice nastupajući s vodećim svjetskim orkestrima i dirigentima od New Yorka do Tokya. Brojni svjetski kritičari, poput onih iz „NY Times“ slave njegove izvedbe kao originalne, spontane i pune poetskog naboja, dok cijenjene nagrade poput ECHO Klassik i OPUS Klassik potvrđuju njegovu diskografsku izuzetnost. Osim kao pijanistički virtuoz, on zadivljuje glazbeni svijet kao svestran glazbenik, komorni umjetnik te skladatelj pod okriljem kuće Boosey & Hawkes. Njegov pristup glazbi okrunjen je pozicijom umjetničkog direktora „Toyours Mozart“ što ga čini istinskim vizionarom današnje klasične glazbene scene.

IGOR STRAVINSKI : Žar ptica, orkestralna suita (verzija 1945.)

U praiskonskim dubinama slavenske mitologije gdje se prepliću blještave zrake mističnog svjetla i pradavni običaji ruskog folklora, Igor Stravinski (1882.-1971.) pronašao je vizionarsko nadahnuće za fantaziju o ptici užarenog perja koja prkosi silama tame. Njegova fascinacija magičnim bićem i zlim čarobnjakom Kaščenkom iznjedrila je partituru u kojoj se fantastični svijet oslikava blistavom, gotovo nadnaravnom paletom zvukova i ritmova. U trećoj po redu orkestralnoj suiti iz 1945. g. skladatelj je preoblikovao izvornu raskoš baleta iz 1919. g. u profinjenu, narativnu koncertnu formu koja ponovno uvodi dramaturški ključne pantomime. Specifičnost ovog remek-djela je da su životni likovi Princa i Princeze kao i njihovi osjećaji obojeni dijatonikom i melodijski dok su likovi tame i magije oslikani rascjepkanim ritmovima i kromatskim pomacima. Djelo započinje sudbinskim, pomalo zlokobnim Uvodom u kojem prigušeni, turobni zvukovi gudača u niskom registru grade atmosferu zatočeništva u Kaščejevom perivoju. Preludijem i plesom Žar ptice zvučni se prostor naglo transformira virtuoznim figuracijama drvenih puhača i blistavim glissandima harfe. Lirske Varijacije donose poletnu igru i brze kromatske linije pikola i klarineta. Kroz stavak Pantomime I diskretno se provlače kratki motivi gudača i roga koji orkestralno premošćuju scenske radnje. Emotivni Pas de deux donosi senzualan, intiman ples Princa i Žar ptice kroz tople teme oboe i violončela praćene suptilnim pulsiranjem harfe. Nakon kraće Pantomime II živahni Scherzo donosi razigranu atmosferu u kojoj lepršavi staccato drvenih puhača oslikava nasmijane princeze koje se igraju zlatnim jabukama; ubrzo, dramatična Pantomima III najavljuje dolazak Princa Ivana brzim i oštrim ritmičkim intervencijama limenih puhača. Tradicionalno Kolo (Horovod) čvrsto odjekuje ljubavlju Stravinskog prema domovini – melodijski je zasnovano na drevnoj ruskoj melodiji koju najprije sjetno donosi solo oboa da bi je preuzeli ostali puhački instrumenti. Siloviti Pakleni ples doslovno eksplodira udarcima timpana i sinkopiranim ritmovima cijelog ansambla s naglašenim perkusijama dok Berceuse (Uspavanka) uz topao solo fagota uljuljkuje demone u dubok san. Završni Himan, pobjeda svjetla nad tamom, uznosi tajanstven solo roga nad tremolom gudača a završava ekstatičnim vihorom cijelog orkestra u blistavom duru.
Ova raskošno bajkovita verzija Suite iz 1945. g. ostaje neraskidivo vezana uz antologijske baletne izvedbe Ballets Russes Sergeja Djagiljeva, koreografiju Mihaila Fokina te brojne koncertne interpretacije na svjetskim pozornicama.