Egmont uvertira op. 84 je djelo nadahnuto istoimenom dramom J. W. von Goethea o plemiću Egmontu koji je za slobodu svoga naroda od španjolske tiranije spreman žrtvovati čak i svoj život. Beethoven je, kao i njegov junak Egmont, plemić duha, moralan i moćan pobjednik nad svakom vrstom tiranije. Slično je nadahnuće i slavne skladateljeve treće simfonije – Eroice. Uvertira započinje snažnim akordom na koji skladatelj nadovezuje motiv sličan pompoznoj španjolskoj sarabandi, koji se u varijacijama ponavlja kroz cijelo djelo. Finale uvertire je iznimna, glazbena pobjeda duha pravde.
Koncert za violinu i orkestar op. 26 Maxa Brucha prvenstveno pamtimo po pjevnim, lirskim trenutcima. Skladatelj istražuje sve registre violine kao solističkog instrumenta pogotovo u prvom stavku „recitativnog“ karaktera. Drugi stavak, Adagio, bez pauze se nadovezuje na prvi stavak i jedan je od najdojmljivijih u violinističkoj literaturi, a treći stavak je plesnog karaktera. Koncert je praizveo slavni njemački violinist Joseph Joachim u Bremenu 1868. godine. Čut ćemo ovu antologijsku skladbu violinističke literature slušati u izvedbi Stefana Milenkovića, jednog od najslavnijih violinista današnjice, svestranog koncertnog umjetnika diljem svijeta. Milenković je počeo učiti violinu s tri godine i već je od dječje dobi rado viđen gost u Zagrebu. Najčešće koncertira na instrumentu G. B. Guadagninija iz 1783. godine.
Tonska fantazija Richarda Straussa Tako je govorio Zarathustra zanimljiva je iz više razloga. Ta, tko ne poznaje ekstatičan uvod skladbe?! Ovo je djelo u cjelini jedno od najposebnijih u povijesti glazbe. Strauss je svoju partituru popratio s nekoliko Nietzscheovih citata (o radosti, o velikoj čežnji..), njima nam samo sugerirajući da bolje shvatimo zagonetnu mistiku skladbe. Prava vrijednost poeme, fantazije je Straussov rukopis skladateljskog virtuoza, estetičara i majstora melodije koja je gubila na važnosti u njegovo doba. Skladatelj posebno uživa lebdeći sa Zaratustrom u odlomku kojeg naziva „Plesna pjesma“. Fantazija, toliko impresivnog početka, završava „Dubokom noći“, eterično i smireno. Velika nam je čast obilježiti 160 godišnjicu rođenja Richarda Straussa (1864.) u sklopu koje smo već čuli rijetko izvođen Koncert za violinu i Četiri posljednje pjesme, a 19 travnja u izvedbi Zagrebačke filharmonije i maestra Dawida Runtza slušat ćemo ovu epsku tonsku fantaziju.
Dođite na predkoncertni razgovor s početkom u 19 sati, u foaje Velike dvorane kada će iskanuti ovotjedni umjetnici podijeliti svoje glazbeno iskustvo s voditeljicom Janom Haluzom.
