U petak 15. ožujka s početkom u 19:30 u Lisinskom, u Plavom ciklusu Zagrebačke filharmonije, šef dirigent Dawid Runtz i violončelist Marc Coppey izvest će prekrasan program:
Jakov Gotovac: Simfonijsko kolo, Gabriel Fauré: Elegija za violončelo i orkestar, Camille Saint-Saëns: Koncert za violončelo i orkestar br. 1, op. 33 i Béla Bartók: Koncert za orkestar, Sz. 116, BB 123
Najpoznatija hrvatska orkestralna skladba, Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, bogata ritmikom, pjevna i izvanredno orkestrirana, često je na koncertnom repertoaru diljem svijeta. Svi lako prepoznaju ugođaj i duh naših narodnih napjeva, njihov puls, svježi život, lakoću i nepresušnost. Zbog svih tih osobina Kolo je poslužilo kao inspiracija mnogim koreografima, a njegove motive čujemo i u završnoj sceni Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Skladbu je praizvela upravo Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Krešimira Baranovića 1927. godine u Zagrebu.
1. koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 Camille Saint-Saënsa impresivna je i virtuozna skladba, spontane i očaravajuće melodijske inspiracije. Koncert je zadivljujuća poema skladana 1872. godine, posvećena belgijskom čelističkom virtuozu A. Tolbecqu. Mladom skladatelju je savjetima o koncepciji djela svakako pomogao i slavni F. Liszt čiju je pažnju privukla originalnost i veliki talent mladog skladatelja. Blještav i raskošan koncert pun virtuoznih, solističkih odlomaka izvest će nam (uz Élégie G. Faurea) francuski violončelist Marc Coppey, solist, komorni glazbenik i profesor na Nacionalnom Konzervatoriju u Parizu. U mladosti stipendist slavnog sir Yehudi Menuhina, danas solist uz vodeće svjetske orkestre, dobitnik nagrade za najbolju interpretaciju djela J. S. Bacha (Weimar 1988. g.). Iz njegove klase i majstorskih radionica potekli su mnogi slavni čelisti današnjice. Marc Coppey svira na izuzetnom instrumentu Mattea Gofrillera iz 1711. godine.
Faureovu Élégie op. 24, misaonu i intenzivnu, lirsku skladbu, krase ljepota i dirljiva melodijska linija. Njena zahtjevnost je upravo u solističkom vođenju dramatičnog teksta, neprekinutoj ljepoti melodijske linije.Skladbu je praizveo slavni čelist Pablo Casals uz oduševljenje publike 1901. godine u Parizu.
Za razliku od Gotovca Bela Bartók rijetko upotrebljava doslovne citate mađarskog folklora. Tako mu i u Koncertu za orkestar iz 1943. godine folklor služi više kao putokaz u stvaranju specifične atmosfere, pogotovo u skladateljevu osjećaju za ritam. Mjestimično se Bartók udaljava od tonaliteta (5. stavak) ili sklada zanimljive burleske na sviranje u duetu (2. stavak). Treći je stavak zanimljiv zbog Bartókove parodije melodije iz Lehárove operete Vesela udovica. Slavni dirigent Serge Koussevitzky osobno je posjetio Bartóka u bolnici i naručio skladbu za svoju fondaciju, a kasnije je praizveo u Bostonu. Nakon praizvedbe sam skladatelj je revidirao završetak petog stavka, a to je verzija koju najčešće slušamo na koncertima. Ova skladba bila je dio programa kojeg je Zagrebačka filharmonija izvodila na trotjednoj turneji u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj 1999. godine.
U foajeu Velike dvorane, s početkom u 19:00 sati, pridružite se vrhunskim umjetnicima u razgovoru s Janom Haluzom.
