DAWID RUNTZ, dirigent

CAMILLE THOMAS, violončelo

Gotovac / Saint-Saëns / Bartók

Najpoznatija hrvatska orkestralna skladba, Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, bogata ritmikom, pjevna i izvanredno orkestrirana, često je na koncertnom repertoaru diljem svijeta. Svi lako prepoznaju ugođaj i duh naših narodnih napjeva, njihov puls, svježi život, lakoću i nepresušnost. Zbog svih tih osobina Kolo je poslužilo kao inspiracija mnogim koreografima, a njegove motive čujemo i u završnoj sceni Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Skladbu je praizvela upravo Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Krešimira Baranovića 1927. godine u Zagrebu.

Koncert za violončelo mogli bismo nazvati poemom za violončelo i orkestar zbog svoje neuobičajene forme. Saint-Saëns majstorski, gotovo neprimjetno, kombinira tri glavne glazbene teme potpuno oprečnog karaktera, odjeljujući ih solističkim cadenzama. Koncert je, kao i cijeli skladateljev opus, u neoklasičnoj, kasno romantičnoj maniri, divne francuske melodike.

Za razliku od Gotovca Bela Bartók rijetko upotrebljava doslovne citate mađarskog folklora. Tako mu i u Koncertu za orkestar iz 1943. godine folklor služi više kao putokaz u stvaranju specifične atmosfere, pogotovo u skladateljevu osjećaju za ritam. Mjestimično se Bartók udaljava od tonaliteta (5. stavak) ili sklada zanimljive burleske na sviranje u duetu (2. stavak). Treći je stavak zanimljiv zbog Bartókove parodije melodije iz Lehárove operete Vesela udovica. Slavni dirigent Serge Koussevitzky osobno je posjetio Bartóka u bolnici i naručio skladbu za svoju fondaciju, a kasnije je praizveo u Bostonu. Nakon praizvedbe sam skladatelj je revidirao završetak petog stavka, a to je verzija koju najčešće slušamo na koncertima. Ova skladba bila je dio programa kojeg je Zagrebačka filharmonija izvodila na trotjednoj turneji u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj 1999. godine.