Mario Šincek

Rođen je u Varaždinu. Prvu glazbenu poduku dobija od oca Vjekoslava, a nižu i srednju glazbenu školu završio je u Varaždinu u razredu profesora Stjepana Rukljića, instrument trombon.
Nakon trećeg razreda srednje škole, uz veliki angažman prof. Vulelije, 1996. upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu u njegovoj klasi te ju završava s odličnim. Dobitnik je Dekanove nagrade (2000.g.) za opći uspjeh i umjetnička dostignuća tijekom studija. Na drugoj godini Muzičke akademije, 1998. uspješno je položio audiciju za stalni radni odnos na mjestu solo trombona u Operi HNK u Zagrebu gdje ostaje raditi do 2003. godine kada polaže audiciju za solo trombon u Zagrebačkoj filharmoniji gdje radi i danas.
Njegov široki spektar interesa u  pogledu glazbe naveo ga je da se aktivno bavi i  srodnim instrumentima trombona te ga često možemo viđati kao interpreta na bas-trublji ili eufoniju. Upravo je s eufonijom (u nekim jezičnim izričajima se navodi tenor-tuba) kao član kvarteta tuba XL ostvario svoje visoke umjetničke dosege u vidu komornog muziciranja i snimanja nosača zvuka, a što je rezultiralo turnejama po  SAD-u, Aziji i Australiji.
Također, član je ansambla „Ad gloriam brass“,  Cantus ansambla za modernu glazbu, te nastupa i kao solist sa  orkestrima ili uz pratnju orgulja. Često je član žirija na natjecanjima limenih puhača. Voditelj je seminarskih radionica trombona.
Kao solist ili komorni glazbenik ostvario je pozamašnu brojku praizvedbi, aktivno se bavi aranžiranjem, pogotovo za limene puhače, a snimio je i pet nosača zvuka klasične glazbe u komornim sastavima.
Od 2006. godine bio je asistent trombona na Muzičkoj akademiji u Zagrebu,  a od rujna 2012. docent je  na istoj ustanovi gdje predaje pet kolegija: Trombon, Srodni instrumenti, Sporedni instrumenti, Metodika trombona i tube te Studij orkestralnih dionica.
Zanimanje prema glazbi općenito vidljivo je i u drugim žanrovima pa ga se često može sresti u nekim sastavima zabavne i rithm&blues glazbe, najčešće u preostalim, nažalost, rjetkim kvalitetnim noćnim klubovima u Hrvatskoj.
Uz glazbenu kulturu, senzibilitet je očit i u tehničkoj kulturi općenito, te se zalaže za zaštitu i očuvanje starodobnih vozila kojih i sam posjeduje nekoliko te ih i  najčešće  sam uređuje.
Živi u Hrvatskom zagorju sa suprugom i dvoje djece.